Info Portal 24/7

‘Nismo prihvaćali činjenicu da ćemo se jednom morati opravdati zlim jezicima!’ Tek sam završila studij hrvatskog jezika i vjerojatno ću biti najmlađa profesorica na školi. Nedostatak iskustva bit će mi veliki minus. Morat ću uložiti puno truda da se dokažem, razmišljala sam dok sam taj prvi dan u školi kucala na vrata ravnatelja. Kad sam otvorila vrata njegova ureda, ugodno sam se iznenadila. Po mojoj procjeni, imao je oko pedeset godina, no izgledao je mlađe u sportskoj majici i trapericama. Srdačno mi se nasmijao i ponudio mi da sjednem. Razgovarali smo o poslu koji me čeka, rekao mi kojem ću razredu biti razrednica te mi pokazao satnicu. Naglasio je kako želi da se u njegovoj školi poštuje novi program prema kojem učenike treba rasteretiti. Pričao mi je i o tome kako je škola poznata po tome što profesori razumiju đačke probleme, čak i nestašluke, te naglasio da se s učenicima ni u kojem slučaju ne razgovara povišenim tonom. – Pojavi li se problem koji ne možete rij...

Znakovi pažnje tog muškarca nisu me ostavljali posve ravnodušnom’ Denis, jesi li čuo i jednu riječ od onoga što sam rekla? – upitala sam svog muža dok sam pripremala doručak. – Da, naravno, draga – odgovorio je odsutno sjedeći za kuhinjskim stolom i ne podižući pogled sa svog laptopa. Počela sam gubiti strpljenje pa sam mu odlučila to i dati do znanja. – Mislim da moramo razgovarati o nama, Denis. Imam osjećaj da se u posljednje vrijeme udaljavamo. – Kako hoćeš, samo ne danas, molim te… Odmahnula sam glavom. Kakvog je smisla imalo? Bilo je to kao da razgovaram sa zidom. Mogla sam reći i da kuća gori, ne bi se ni pomaknuo. U posljednje vrijeme je jednostavno bilo tako. Denis me nije ni primjećivao. Osjećala sam se tako osamljeno… On je navečer ostajao dokasna u uredu, a zatim bi nastavio raditi i kod kuće. Prsti su mu brzo letjeli preko tastature kompjutora, umjesto da me nježno miluju kao nekoć i svim sam srcem već mrzila taj uređaj jer je više vremena provodio s...

Imam 16 godina i prvi školski dan sam ostala u velikom šoku. Moj profesor informatike mi je rekao da ostanem poslije časa da mi nešto kaže. Nakon časa kada su svi izašli na svom laptopu mi je pokazao 10-ak fotografija MENE BEZ ODJEĆE u raznim pozama. Šokirala sam se, pogotovo jer znam da se nikada nisam slikavala na taj način. Brzo sam shvatila da se radi o fotošopu, što mi je on i potvrdio, te je rekao ukoliko se idući vikend ne pojavim u njegovoj vikendici da će slike da pusti na internet. Slike su fotošopirane, to nisma ja, ali ako ih pusti ja ću biti osramoćena za cijeli život, jer svi će da povjeruju da su prave. Ne znam šta da radim, imam cijelu sedmicu da se skontam… ono da je barem neki mlađi profesor, bilo bi mi lakše, ali čovjek ima skoro 60 godina :(. Šta god odlučim imaću traume za cijeli moj život. Bože pomozi! Nisam joj mogla reći da sam odustala od vjenčanja zbog njezinog zaručnika’ A onda je svizac zamotao čokoladu – začula sam dobro po...

Ne znam kako da izgubim nevinost. U vezi smo skoro 7 godina. Rekli smo da nećemo ništa pre braka. Probali smo sve ostalo, imala sam spoljni orgazam uvek. On je zadovoljan, ne traži previše, čak i znam da će biti nežan kad budemo prvi put, ali strah mi dopire iz petnih żila. Kad imam period nikad ne gledam krv, i uvek mi je muka i povraćam. Nikad nisam vadila krv, kad sam pokušala da merim pritisak, onesvetila sam se. Mnogo sam gadljiva, svesna sam da nije neki poremećaj, potpuno sam zdrava, gadljivost na krv mi je genski. Ne znam da li je ovde još neko imao takav problem. Znam da će se to desiti bilo kako bilo, i znam da će se on potruditi da bude savršeno, ali zbog mog straha od bola i krvi oduvlači se godinama, imam osećaj da ću se onesvestiti prve bračne noći. 🙁 Ne tražim savet, jer sam pročitala na stotine priča i istraživala kako najlakše izgubiti nevinost. Došla sam samo da to kažem šta me muči. 🙁 Nismo prihvaćali činjenicu da ćemo se jednom morati opravda...

Nisam joj mogla reći da sam odustala od vjenčanja zbog njezinog zaručnika’ A onda je svizac zamotao čokoladu – začula sam dobro poznati glas iza sebe. Odmah nakon šale uslijedilo je pitanje u istom šaljivom tonu. – Nemoj mi samo reći da te svizac pustio samu u grad? Ne okrenuvši se prema mjestu odakle je glas dopirao, odgovorila sam: – Nazoveš li ga još jednom tako, opalit ću te po nosu. Pričekala sam da mi prodavačica uzvrati sitniš, a potom uzdignute glave izašla iz trgovine. Iritantni tip koji je stajao iza mene bio je Zdravko, dečko koji je živio na drugoj strani naše ulice i kojeg sam poznavala otkad sam znala za sebe. Bio je moj najbolji prijatelj, nešto poput brata, ali istodobno i neopisiv davež kad god bi se spomenuo Goran, muškarac za kojeg sam se trebala udati. Čim smo izašli van, okrenula sam se prema njemu. – Pratiš li ti to mene? – upitala sam ga. – Da možda ne brineš da ću previše potrošiti? Zatresao je glavom smiješeći se, a kad se Zdravko smije...